Konferenciju su otvorili prof. dr. sc. Željko Holjevac, ravnatelj Instituta Ivo Pilar i dr. Norbert Eschborn, direktor Ureda KAS-a za Hrvatsku i Sloveniju. Dr. Eschborn istaknuo je da se Hrvatska od iseljeničke zemlje razvila u važno odredište radnih migracija. Taj razvoj otvara nove gospodarske mogućnosti, ali istodobno zahtijeva promišljenu migracijsku i integracijsku politiku. Migracijama se može održivo upravljati samo međunarodnom suradnjom i pristupima utemeljenima na dokazima. Cilj konferencije bio je pridonijeti stručnoj i političkoj razmjeni mišljenja o tim pitanjima. Stoga je ona poslužila kao platforma za raspravu o usklađivanju gospodarskih interesa zemalja odredišta s potrebama zemalja podrijetla te pravima radnica i radnika. Osim privlačenja prijeko potrebne radne snage, u središtu pozornosti bili su i uvjeti njihova zapošljavanja te izgledi za budućnost.
U uvodnom izlaganju dr. sc. Caroline Hornstein-Tomić, znanstvene savjetnice Instituta Ivo Pilar i prof. dr. sc. Ulfa Brunnbauera iz Leibniz instituta razmotren je nastanak novoga migracijskog prostora. Demografska kretanja potvrđuju važnost te teme: tijekom 2024. godine u svim promatranim zemljama zabilježen je veći broj doseljenih nego odseljenih osoba. Dok su Hrvatska, Austrija i Češka na taj način uspjele nadoknaditi prirodni pad broja stanovnika, stanovništvo Mađarske, Poljske, Rumunjske i Slovačke nastavilo se smanjivati. Na primjeru Hrvatske dr. sc.Hornstein-Tomić pokazala je kako nedostatak radne snage, starenje stanovništva i iseljavanje radno sposobnih osoba povećavaju potrebu za stranom radnom snagom. Od 2022. godine broj doseljenih osoba premašuje broj odseljenih. U 2025. godini izdano je više od 170.000 dozvola za boravak i rad, pri čemu taj broj ne odgovara broju pojedinačnih osoba. Strani radnici i radnice neizostavni su osobito u turizmu, ugostiteljstvu i građevinarstvu, a njihova važnost sve više raste i u industriji te prometu.
Izlaganja u prvom panelu pokazala su različite načine na koje Rumunjska, Poljska i Mađarska odgovaraju na sve izraženije radne migracije. Prof. dr. sc. Remus Anghel i dr. habil. Agnieszka Fihel razmotrili su razvoj situacije u Rumunjskoj i Poljskoj, dok je dr. Fanni Beck analizirala mađarski pristup radnim migracijama. Krajem 2025. godine u Poljskoj je u sustav socijalnog osiguranja bilo prijavljeno približno 1,29 milijuna stranih državljana. Uz ukrajinske radnike, povećao se i broj doseljenika iz Indije, Filipina, Nepala i Kolumbije. Međutim, restriktivni vizni propisi, dugotrajni administrativni postupci i nedostaci u nadzoru rada otežavaju učinkovito upravljanje migracijama. Mađarska se također suočava s potrebom za stranom radnom snagom zbog starenja stanovništva i razvoja automobilske industrije te proizvodnje baterija. Istodobno, gospodarska potreba za radnicima u suprotnosti je s političkom retorikom kritičnom prema migracijama, kao i s ograničenim mogućnostima boravka i ograničenim pravom na spajanje obitelji. Time je jasno izražen raskorak između gospodarske potražnje za radnom snagom i političkog upravljanja migracijama.
Dr. sc. Zsuzsanna Árendás iz Centra za društvene znanosti u Budimpešti i Instituta za demokraciju Srednjoeuropskog sveučilišta (CEU) istražila je radne migracije iz zemalja izvan Europske unije u Slovačku, s posebnim naglaskom na zapošljavanje indijskih radnika u automobilskoj industriji. U kolovozu 2026. godine u Slovačkoj su bila zaposlena ukupno 121.443 državljanina zemalja izvan EU-a, među kojima je bilo 11.611 državljana Indije. Budući da ti podatci obuhvaćaju sve gospodarske djelatnosti, nije moguće precizno utvrditi udio indijskih radnika zaposlenih u automobilskoj industriji. Árendás je pokazala da zapošljavanje koje se često odvija preko posredničkih agencija i agencija za privremeno zapošljavanje može dovesti do znatne ovisnosti radnika o posrednicima i poslodavcima. Naknade za posredovanje, nejasni ugovori, troškovi smještaja i ograničene mogućnosti promjene poslodavca slabe njihov položaj. Osim toga, radnici migranti u svakodnevnom se životu često doživljavaju kao stranci koji ne pripadaju lokalnoj zajednici. Stoga je potrebno istodobno razmatrati pravni status boravka, radne odnose i stvarne uvjete rada.
Drugi panel bio je posvećen zemljama podrijetla te transnacionalnim vezama između Azije i Europe. Prof. dr. sc. Mizanur Rahman s Katarskog sveučilišta posebno je analizirao migracije iz Bangladeša u srednju i istočnu Europu te istaknuo ulogu zemalja Perzijskog zaljeva kao međupostaja na migracijskim rutama. Radnici ondje često stječu prva radna iskustva, ostvaruju uštede i uspostavljaju kontakte s posrednicima za zapošljavanje prije nego što nastave put prema Europi. Rahman je također upozorio na znatan porast novčanih doznaka prema azijskim zemljama. Primjerice, između 2019. godine i 2024. godine novčane doznake iz Hrvatske porasle su s 28 na približno 201 milijun eura, a iz Poljske s 46 na približno 177 milijuna eura. Istodobno je ukazao na znatne nedostatke u podatcima o migracijama i novčanim tokovima. Naglasio je da se migrante ne smije promatrati isključivo kao radnu snagu ili pošiljatelje novčanih doznaka jer visoki troškovi zapošljavanja, zaduženost i nesigurni uvjeti boravka mogu znatno otežati njihov životni položaj.
Dr. sc. Aurora S. Llige sa Filipinskog sveučilišta u svom je online izlaganju objasnila važnost Filipina kao zemlje podrijetla međunarodnih radnih migracija. Novčane naknade filipinskih radnika i radnica u inozemstvu dosegnule su 2025. godine približno 35,6 milijardi američkih dolara. Istodobno, filipinska država jača zaštitu svojih državljana zaposlenih u inozemstvu putem Ministarstva za radnike migrante (Department of Migrant Workers), bilateralnih sporazuma i programa stručnog osposobljavanja. Inicijative poput programa BaLinkBayan i programa Balik Scientist potiču uključivanje dijaspore u razvojne projekte i prijenos znanja. Dr. sc. Olga Wanicka sa Sveučilišta Kozminski u Varšavi predstavila je istraživački projekt Link4Skills. Upozorila je na snažan porast broja radnih dozvola izdanih filipinskim radnicima u Poljskoj, s približno 2.000 u 2018. godini na gotovo 38.000 u 2024. godini. Međutim, jezične prepreke i nepriznavanje inozemnih kvalifikacija otežavaju zapošljavanje u skladu sa stečenim kvalifikacijama. Stoga je istaknula važnost transparentnih postupaka zapošljavanja, pravednih radnih uvjeta i boljeg iskorištavanja postojećih kompetencija.
Analize drugih zemalja pokazale su da izazovi povezani s radnim migracijama nadilaze hrvatski kontekst. U Rumunjskoj se broj stanovnika smanjio s 22,8 milijuna 1992. godine na približno 19 milijuna 2021. godine. Istodobno je 2026. godine oko 243.000 državljana zemalja izvan EU-a imalo važeću dozvolu boravka, a približno 190.000 njih bilo je zaposleno. Radnici iz Nepala, Šri Lanke i Indije zaposleni su ponajprije u građevinarstvu, industriji i ugostiteljstvu. Istraživač prof. dr. sc. Anghel upozorio je na nedostatke u integraciji te u zaštiti radnika od izrabljivanja i diskriminacije. Ni u Hrvatskoj se institucionalne strukture i društvo zasad ne uspijevaju u potpunosti prilagoditi rastućem doseljavanju. Primjeri pojedinih zemalja pokazali su da su javne rasprave često obilježene sigurnosnim pitanjima i strahom od društvenih promjena, dok se perspektivama samih migrantica i migranata posvećuje premalo pozornosti.
Konferencija je zaključena međunarodnom raspravom o boljem prekograničnom usklađivanju migracijskih politika. U njoj su sudjelovali predstavnici i predstavnice iz politike, gospodarstva, znanstvene zajednice i međunarodnih organizacija, među kojima su bili predstavnici hrvatskih ministarstava unutarnjih poslova i rada, Ureda za radnike migrante filipinske vlade, Grupacije Svjetske banke, tvrtke Manpower i Međunarodne organizacije za migracije (IOM). Rasprava je pokazala da održive radne migracije zahtijevaju mnogo više od samog privlačenja dodatne radne snage. Ključni su čimbenici pravedni postupci zapošljavanja, kvalitetni radni i životni uvjeti, siguran boravišni status te pristup obrazovanju, zdravstvenoj skrbi i jezičnoj potpori. Jednako je važna suradnja između zemalja podrijetla i odredišta, kao i suradnja politike, gospodarstva, znanstvene zajednice i migrantskih zajednica.
Konferencija „A New Migration Space?” pokazala je da će međunarodne radne migracije u srednjoj i istočnoj Europi postajati sve važnije. Kako bi se taj razvoj dugoročno uspješno usmjeravao, potrebno je uz gospodarske potrebe za radnom snagom u jednakoj mjeri uzeti u obzir prava i potrebe samih radnika i radnica migranata.
