Länderberichte

INTERVIEW: Dr. Christian Schmitz - Corps Diplomatique

Europa za malog čovjeka

Zaklada Konrad Adenauer trudi se Europu spustiti s apstraktne razine i pretvoriti u čimbenik svakodnevnice te je na taj način približiti svim ljudima

  1. Koliko dugo Zaklada Konrada Adenauera djeluje u Hrvatskoj i koji je glavni fokus njena interesa u Hrvatskoj?

    Zaklada Konrada Adenauera započela je svoje djelovanje u Hrvatskoj početkom 2001. godine. Naš je rad uglavnom usredotočen na sljedeća područja: Pomažemo političkim strankama umjerenog desnog centra pri njihovom institucionalnom i programskom razvoju. Potičemo pozitivne razvojne tokove na medijskoj sceni. U to, primjerice, spada izvješćivanje koje temelji na etičkim principima, profesionalno radno okruženje, osnivanje nacionalnog vijeća za medije, obrazovanje i usavršavanje novinara i slično. Osim toga trudimo se da temu Europa spustimo s apstraktne razine i pretvorimo u stalni čimbenik naše društvene svakodnevnice. Pri tome nastojimo prepoznati one europske teme koje pogađaju stanovništvo, zgusnuti informacije o Europskoj uniji i povezati ih s neposrednim iskustvenim svijetom običnih ljudi. Jedna od tema kojima se bavimo glasi «Općine i Europa». U okviru ove teme cilj je da se prvenstveno komunalnim dužnosnicima ukaže na to koje posljedice imaju briselske norme i direktive za komunalnu razinu te da im se pruži potpora u nastojanjima da djeluju u skladu s europskom orijentacijom, odnosno da im se u konačnici pomogne da i sami koriste subvencijska sredstva Europske unije. Posljednja od glavnih tema našeg rada je Europa i gospodarstvo. Pri tome u prvom redu mislimo na sučeljavanje s političkim regulativima koje nudi kršćanska demokracija gospodarskoj i socijalnoj politici. Riječ je, ustvari, o ostvarenju socijalnog tržišnog gospodarstva na hrvatski način i o gospodarskoj politici za stvaranje konkurentskog gospodarstva utemeljenog na etici.

  2. Možete li nabrojati ključne projekte koje provodite u našoj zemlji?

    Na sve navedene teme organiziramo seminare, radionice i konferencije s međunarodnim sudjelovanjem. Osim toga objavljujemo publikacije i radno gradivo. Pri tome najtješnje surađujemo s našim hrvatskim partnerima te su njihove potrebe za nas glavna orijentacija u operativnom radu. Naši su partneri kako iz redova same vlade i javnih ustanova, tako i iz takozvanih nevladinih organizacija (NGO).

  3. Možete li za naše čitatelje objasniti način financiranja Vaše organizacije?

    Na ovo pitanje možemo vrlo kratko odgovoriti – naime, sve što činimo financirano je iz sredstava njemačkih poreznih platiša. Ta porezna sredstva Zaklada Konrada Adenauera dobiva preko Saveznog ministarstva za gospodarsku suradnju i razvoj, a manji dio i preko Ministarstva vanjskih poslova i Pakta stabilnosti za jugoistočnu Europu. Naša središnjica onda vrši internu preraspodjelu ovih sredstava.

  4. Koji je politički backgroud Zaklade? Koju političku opciju podržavate i zašto?

    Po svom su temeljnom usmjerenju njemačke političke zaklade ustanove koje potiču demokraciju i koje u zemlji i inozemstvu u svjetlu potrebe za demokratskim pluralizmom djeluju u neposrednom okruženju njemačkih političkih stranaka, ali su institucionalno od njih neovisne. Tako je Zaklada Konrada Adenauera bliska CDU-u (Kršćanskodemokratska unija). Kršćanskodemokratsko djelovanje za Zakladu Konrada Adenauera znači poticati politiku i političke odnose u kojima svaki pojedinac polazeći od vjere u Boga može preuzeti odgovornost za sebe i za ljude oko sebe, čak više - mora preuzeti tu odgovornost. Okosnicu i bit kršćanskodemokratske politike predstavlja temeljno vjerovanje u nedodirljivo dostojanstvo svakog čovjeka. Iz ovih uvjerenja izveden je čitav niz načela za oblikovanje konkretne politike, kao što su to princip supsidijarnosti ili temelji socijalnog tržišnog gospodarstva.

  5. Što Zaklada Konrad Adenauer radi u ostatku regije i povezujete li projekte na regionalnoj osnovi?

    Ured Zaklade Konrada Adenauera u Zagrebu osim za Hrvatsku nadležan je i za Sloveniju, a imamo urede i u Sarajevu, Beogradu i Skopju. Ukoliko regiju shvatimo još šire, onda su to i naši uredi u Sofiji i Bukureštu. Programi pojedinih ureda prilagođeni su individualnim potrebama zemalja u kojima se nalaze, pri čemu, naravno, tijesno surađujemo kad je riječ o prekograničnim problemima. Zbog toga smo razvili i specijalne sektorske programe koji imaju svoje osoblje i svoje vlastite urede. Svakako valja spomenuti takav sektorski program «Mediji i demokracija u jugoistočnoj Europi», posvećen zajedničkim pitanjima medijske scene u jugoistočnoj Europi, kao i naš program «Program pravne države u jugoistočnoj Europi», koji – kao što mu i samo ime kaže – potiče pozitivne tendencije u razvoju pravne države.

  6. Kako trenutačno ocjenjujete položaj Hrvatska s obzirom na integracijski tijek u Europsku uniju i NATO?

    Hrvatska je na najboljem putu da 2009. ili 2010. bude primljena u Europsku uniju. To velikim dijelom valja zahvaliti izuzetno uspješnom lobiranju vlade, koje je okrunjeno službenim početkom pregovora 3. listopada 2005. Od tada se nalazimo u fazi nespektakularnog intenzivnog rada i planiranja u okviru domaćih zadaća koje Hrvatska mora napraviti kako bi preuzimanjem pravne stečevine Europske unije sama stvorila preduvjete za pristup. Neovisno od ovoga i sama Europska unija, kao što vam je poznato, zaokupljena je svojim domaćim zadaćama. No, nisam uvjeren da je rješenje pitanja europskog ustava zaista tako tijesno povezano s formalnim ulaskom Hrvatske u EU kao što se to često tvrdi. Vjerojatno će 4,5 milijuna Hrvata biti primljeno u Europsku uniju čak ako i pitanje europskog ustava do toga trenutka neće biti do kraja riješeno. Preduvjet za pristup mnogo je više pitanje političke volje da se primi Hrvatska, oko čega je u međuvremenu postignut široki konsenzus, koji prije godinu i pol nije postojao. Naravno, da se uvijek iznova mora istaknuti da Hrvatska ne smije samo formalno preuzeti europske standarde već da ih zaista mora i implementirati. Pri tome će se morati dobro oboružati, jer je Europska unija izvukla pouke iz pogrešaka učinjenih s Rumunjskom i Bugarskom te će od sada postavljati stroža mjerila. To je stvarnost koja ne ostavlja manevarski prostor za pregovore i mora se prihvatiti kao takva. Uz to valjalo bi što prije u okviru bilateralnih pregovora riješiti sukobe oko granica sa Slovenijom. Vjerojatno je da će Europska unija čak ustrajati na tome da se ovaj problem definitivno riješi prije pristupa Hrvatske ne želeći da sama bude prisiljena igrati ulogu arbitra. Sve u svemu to je trenutno jedina točka koja je zabrinjavajuća u svezi s pristupom Hrvatske Europskoj uniji, jer će zbog predizbornih kampanja u obje zemlje u sljedeće dvije godine približavanje stavova zahtijevati mnogo spretnosti i osjećaja za mjeru. No, osobno čvrsto vjerujem da će sadašnje političko vodstvo obiju zemalja uspjeti riješiti ovaj problem u duhu dobrosusjedskih odnosa.

  7. Kako ste se Vi osobno snašli u Zagrebu, kako Vas se dojmio, kako u njemu koristite slobodno vrijeme, te kako Vas se dojmila cijela Hrvatska?

    Kad smo prije nepune tri godine moja supruga i ja došli u Zagreb i u Hrvatsku, od prvog trenutka zavoljeli smo ovaj grad i ovu zemlju. Ovdje su nas primili raširenih ruku i olakšali nam ulazak u svakodnevni život. To vrijedi za drage kolegice i kolege u samom uredu, ali i za susjede i prijatelje koje smo ovdje u međuvremenu stekli. Zagreb je uzbudljiv i posebno čaroban grad. Kad čovjek neko vrijeme u njemu živi, zna cijeniti posebnu atmosferu ovog grada, koju čine različite sastavnice. Povijesna baština, transformacije i iznad svega njegovi otvoreni, srdačni stanovnici puni životne radosti isprepliću se u jedno. Prvenstveno su stanovnici Zagreba oni koji nas pomalo podsjećaju na naš rodni Köln, kojemu, kao što možda znate, isto tako daju pečat južnjačka otvorenost i životna radost.

    Postoji ipak i nešto što nam se ne sviđa, a to je nesocijalno i bezobzirno ponašanje u cestovnom prometu. Kao pješak u Zagrebu opasno živite, tako da se ponekad pitam kako smo ja i moja supruga uopće preživjeli ove posljednje godine bez ozljeda. Vozi se puno prebrzo i pri tome se još često priča mobitelom, a vozači se premalo obaziru pri skretanju, ali i općenito na pješake koji prelaze ulicu. A uz to i to vječno besmisleno trubljenje. Čovjek ponekad stiče dojam da neki trube iz puke nestrpljivosti u stilu «miči se, jer ja želim proći, a ja sam važniji od tebe i više mi se žuri», dok drugi, ukoliko uspijete uhvatiti njihov pogled, kao da trubom žele reći: «Pazi, jer sad ja dolazim, a baš i ne znam voziti, a i auto mi je pokvaren!». Ali šalu na stranu – možda sam i malo pretjerao, no mi smo upoznali naše hrvatske sugrađane kao pristojne i drage ljude. Stoga bi malo više obzira u cestovnom prometu uz primjerenu budnost policije moralo biti moguće. Što se tiče provođenja slobodnog vremena, tu u Zagrebu osim bogate kulturne ponude postoji i čitav niz mogućnosti za otkrivanje prelijepe Hrvatske. Neovisno od toga kako ćemo dugo još ovdje ostati, ova nas je zemlja očarala i tu smo pustili korijene, koji će zauvijek trajati. To nas ispunjava srećom.