U tom je kontekstu Ured KAS-a za Hrvatsku i Sloveniju organizirao je u Zagrebu 8. travnja 2026. godine u suradnji s hrvatskim Ministarstvom vanjskih i europskih poslova visokorangirani događaj pod nazivom „Vanjskopolitičke i sigurnosnopolitičke perspektive Hrvatske do 2030.“. Povod je održavanja događaja bio je i posjet njemačkog zastupnika u Bundestagu Klausa-Petera Willscha, dugogodišnjeg prijatelja Hrvatske. U središtu rasprave bilo je pitanje kako će se Hrvatska, nakon uspješne integracije u EU i NATO, u budućnosti pozicionirati te koju ulogu može zauzeti kao sukreator europske i transatlantske sigurnosne politike.
Konferenciju su otvorili hrvatski ministar vanjskih i europskih poslova dr. sc. Gordan Grlić Radman i direktor Ureda KAS-a za Hrvatsku i Sloveniju dr. Norbert Eschborn. Obojica su istaknuli važnost političkog dijaloga i međunarodne suradnje u svjetlu aktualnih sigurnosnih izazova te rastuću ulogu Hrvatske kao konstruktivnog čimbenika europske sigurnosne arhitekture.
U dvije panel-rasprave visokorangirani predstavnici iz politike, znanosti i sigurnosnog sektora (među ostalima prof. dr. sc. Pavo Barišić, prof. dr. sc. Gordan Akrap, dr. Mate Granić, Frano Matušić) analizirali su ulogu Europe u sve fragmentiranijem svjetskom poretku. Pritom su utvrdili da sposobnost djelovanja Europe uvelike ovisi o unutarnjoj koheziji, pouzdanim institucijama i zajedničkoj vrijednosnoj osnovi. Istodobno je istaknuta transformacija Hrvatske od zemlje u procesu integracije prema strateški odgovornom akteru, čija se iskustva iz procesa tranzicije i reformi trebaju uključiti u buduću europsku vanjsku i sigurnosnu politiku. Unutarnjopolitički konsenzus pritom je naglašen kao ključan preduvjet za vjerodostojnost i stabilnost vanjske politike.
Rasprave su također pokazale da hrvatsko suočavanje s hibridnim prijetnjama, društvenom polarizacijom i vanjskim pritiscima pruža vrijedne smjernice drugim europskim državama te dodatno potvrđuje institucionalnu zrelost i političku otpornost Hrvatske. U kontekstu rastućih geopolitičkih napetosti raspravljalo se i o načinima jačanja europske kohezije, institucionalne otpornosti, društvene stabilnosti te borbe protiv dezinformacija.
Sveukupno je konferencija pokazala da je Europa u promjenjivom međunarodnom poretku sve više ovisna o dijalogu, suradnji, konsenzusu i strateškom promišljanju. Događaj poslužio kao platforma za razmjenu između Hrvatske i Njemačke te je dao poticaje za zajedničku, na vrijednostima utemeljenu vanjsku i sigurnosnu politiku. Pritom je Hrvatska, osobito u jugoistočnoj Europi, istaknuta kao pouzdan partner i nositelj inicijativa. S pogledom prema 2030. godini naglašeno je da su stabilna partnerstva i povezani pristupi ključni za mir, stabilnost i demokratski razvoj u Europi.