Bosna i Hercegovina je glasala i ostaje zarobljena u postojećim odnosima

Nema raspoloženja za promjene

Nakon tri godine teške državne krize izazvane separatističkim težnjama vlasti u RS-u, kao i stagnacije u procesu pristupanja EU i s njim povezanih reformi, moglo se očekivati da će na izborima možda doći do izražaja raspoloženje za promjene. Zemlja je i 31 godinu nakon Dejtonskog mirovnog sporazuma, kojim je okončan rat u Bosni i Hercegovini od 1992. do 1995, duboko podijeljena na entitet s bošnjačko-hrvatskom i entitet sa srpskom dominacijom. I dalje je pod nadzorom visokog predstavnika međunarodne zajednice, dok njenoj stabilnosti doprinosi vojna misija Evropske unije (EUFOR, operacija Althea). Temeljne reforme već odavno su neophodne.
Sahrana bosanskohercegovačkog srpskog generala Ratka Mladića, jednog od najtežih ratnih zločinaca iz rata u BiH, održana 7. septembra u Beogradu uz javne počasti, usred predizborne kampanje u BiH, na koju su hodočastili i vodeći političari RS-a, nije samo otvorila stare rane nego je još jednom na zastrašujući način pokazala ulogu slijepog nacionalizma.
U takvom političkom i historijskom kontekstu zemlja ostaje zarobljena u postojećim odnosima. Raspoloženje za promjene nije se osjećalo niti se sada osjeća. Naprotiv: izborima su uglavnom potvrđeni odnosi stranačkih snaga, premda više od polovine birača nije izašlo na izbore, što ukazuje na rasprostranjenu političku letargiju ili frustraciju – pod pretpostavkom da su službeni podaci o izlaznosti uopće tačni.
Za koga su, uostalom, mogli glasati ako su željeli temeljne promjene? Naprimjer, za opozicione stranke SDS i PSS/PDP u RS-u, kojim već dvadeset godina neprekidno vlada Savez nezavisnih socijaldemokrata (SNSD) sa svojim partnerima, koji su sve izraženije slijedili srpski nacionalistički kurs. Ali upravo SNSD, pod vodstvom svog predsjednika Milorada Dodika (67), kojeg je 2025. najviši sud u BiH osudio zbog separatizma i koji je morao odstupiti s dužnosti predsjednika RS-a, iz izbora izlazi ojačan na svim nivoima. Dodik se zbog presude nije mogao kandidirati, ali je bio prisutan na većini izbornih plakata, hvalio se dobrim vezama i s Putinom i s Trumpom te dobar rezultat svoje stranke smatra potvrdom svoje politike. Stranka je osigurala pobjedu svojih kandidata za Predsjedništvo BiH (Željka Cvijanović, 59) i predsjednika RS-a (Savo Minić, 52), a na parlamentarnim izborima ostvarila rast barem u procentualnom smislu. Često se čuje da su kod nemalog broja birača u RS-u ulogu imali politička i ekonomska zavisnost, pogodnosti i materijalna davanja. Takav klijentelizam ne može se spriječiti novim izbornim tehnologijama, a poznat je i u Federaciji BiH. Osim toga, moguće je da je među biračima SNSD-a djelovao i inat: želja da podrže svog predsjednika i njegovu stranku nasuprot intervencijama izvana – visokog predstavnika i pravosuđa na državnom nivou.
Nova snažna politička opcija s popularnim rukovodstvom, koja bi mogla unijeti svježinu preko granica etničkih podjela, nije na vidiku. Postoji mnoštvo malih stranaka, među kojima vodeću ulogu, zajedno sa socijaldemokratskim SDP-om, imaju glavne nacionalne stranke: bošnjačka SDA, srpski SNSD i hrvatski HDZ BiH. SDA, najjača stranka u zemlji, koja je od 2023. u opoziciji, a prije toga je gotovo neprekidno sudjelovala u vlasti, na parlamentarnim izborima bilježi rast od 2,5 odnosno 6,2 %. Samo na izborima za Predsjedništvo njen dugogodišnji predsjednik Bakir Izetbegović (70), s 34 %, zaostaje za socijaldemokratskim aktuelnim članom Denisom Bećirovićem (50), koji osvaja 38,1 %.
Kritika Izetbegoviću da je dobio znatno manje glasova nego njegova stranka SDA na parlamentarnim izborima u Federaciji nije sasvim uvjerljiva utoliko što na izborima za Predsjedništvo i mnogi Bošnjaci glasaju za hrvatskog kandidata, dok na parlamentarnim izborima glasaju za stranke prema etničkoj pripadnosti. Tako je na izborima za Predsjedništvo u Federaciji za hrvatskog člana dato gotovo 240.000 glasova, dok je na parlamentarnim izborima u Federaciji za hrvatske stranke glasalo samo oko 133.000 birača, dakle oko 107.000 manje. Da je od tih bošnjačkih birača koji su glasali za hrvatskog člana Predsjedništva dobra trećina glasala za Izetbegovića, što odgovara njegovom rezultatu od 34 %, razlika u odnosu na rezultat SDA bila bi tek mala.
Moguću pobjedu Izetbegovića spriječio je prije svega Semir Efendić, koji je sa svoje 43 godine još mlad političar. Za razliku od Izetbegovića, on je, kao i socijaldemokrata Bećirović (50), kao kandidat za Predsjedništvo dobio znatno više glasova nego njegova Stranka za BiH (SBiH) u Federaciji. To znači da su ova dva kandidata imala znatno veću privlačnu snagu od svojih stranaka. Efendić je od 2012. načelnik Novog Grada Sarajevo, jedne od četiri velike općine Grada Sarajeva. Godine 2021. prešao je iz SDA u SBiH, na čijem je čelu od tada. Na izborima za bošnjačkog člana Predsjedništva osvojio je treće mjesto s 25,7 %. SBiH ulazi u Predstavnički dom, koji ima 42 mjesta, s tri mandata i rezultatom od 5,5 %. U Parlamentu Federacije BiH, koji ima 98 mjesta, stranka će s 9,1 % vjerovatno dobiti devet mandata. U deset kantonalnih skupština Federacije bit će zastupljena s 19 od ukupno 289 mandata, nakon deset mandata 2022. godine. SBiH, koja je socijalno-konzervativno, unitarno i proevropski orijentirana, mogla bi pri formiranju vlasti na državnom nivou i u Federaciji postati jezičak na vagi.

Dvije žene u Predsjedništvu države

Na izborima za Predsjedništvo BiH, uz aktuelnog socijaldemokratskog bošnjačkog člana Denisa Bećirovića (50), aktuelna srpska članica Željka Cvijanović (59) iz SNSD-a s 55,6 % jasno je pobijedila mladog, relativno nepoznatog opozicionog kandidata Marinka Božovića (41; 26,4 %) iz SDS-a. On je načelnik Istočne Ilidže, predgrađa Sarajeva u kojem Srbi čine 93 % stanovništva.
Među hrvatskim kandidatima pobijedila je kandidatkinja HDZ-a BiH, 39-godišnja Darijana Filipović, s 46,5 %, nasuprot Slavenu Kovačeviću (54) iz Demokratske fronte (DF), koji je osvojio 30,6 %, i kandidatu koalicije okupljene oko HDZ-a 1990 Zdenku Lučiću (59), s 22,9 %. Budući da dugogodišnji član Željko Komšić (62) iz DF-a nakon dva uzastopna mandata od 2018. nije imao pravo ponovo se kandidirati, Filipović je uvjerljivo pobijedila. Komšić, bivši socijaldemokrata, već je od 2006. do 2014. bio član Predsjedništva u dva mandata – na stalno nezadovoljstvo mnogih Hrvata. Nisu ga priznavali kao istinskog hrvatskog predstavnika jer su ga u znatnoj mjeri birali Bošnjaci. Izborom Darijane Filipović taj problem privremeno je riješen, ali ne i suštinski, na ustavnom nivou. Ekonomistica Filipović potpredsjednica je HDZ-a BiH i od kraja 2018. članica Predstavničkog doma, u kojem je u posljednjem mandatu predsjedavala Komisijom za vanjske poslove. Ona predstavlja generacijsku promjenu u HDZ-u BiH i evropsku perspektivu zemlje.
U Federaciji BiH birači biraju bošnjačkog i hrvatskog člana rotirajućeg tročlanog Predsjedništva, a u RS-u srpskog člana. Način izbora prema etničkim grupama dovodi do toga da u Federaciji BiH nije presudan apsolutni broj glasova, nego relativna većina među biračima koji su glasali ili za bošnjačkog ili za hrvatskog kandidata. Zato Darijana Filipović, s 46,5 % među biračima hrvatskih kandidata, zauzima mjesto u Predsjedništvu iako su drugoplasirani i trećeplasirani bošnjački kandidat dobili znatno više glasova. Cilj je upravo da sva tri naroda budu zastupljena u Predsjedništvu. Predsjednika Federacije BiH posredno biraju Predstavnički dom i Dom naroda Federacije.
Na izborima za predsjednika entiteta RS aktuelni predsjednik Vlade RS-a Savo Minić (52), s 52,3 %, jasno je pobijedio prof. dr. Branka Blanušu (57) iz opozicionog SDS-a, koji je osvojio 41,8 %. Na prijevremenim predsjedničkim izborima u novembru 2025, izazvanim prisilnim odlaskom Milorada Dodika s dužnosti – uz ponovljene izbore u februaru 2026. zbog izbornih manipulacija – Blanuša je s 48,1 % zaostao tek , ali je ovaj put jasno poražen. Profesor elektrotehnike u politiku je ušao izvan uobičajenog stranačkog puta.

Nove ili stare koalicije?

Pri formiranju vlasti na državnom nivou i u Federaciji BiH ključno je hoće li se SDA, kao najjača stranka s 19,7 % u zemlji i 30,6 % u Federaciji, vratiti u vlast ili će, kao 2022, ponovo biti formirane vlasti bez nje. Dosadašnja vlast na državnom nivou, predvođena srpskim nacionalističkim SNSD-om (16,9 % u zemlji; 39,2 % u RS-u), hrvatskim HDZ-om BiH (7,8 % u zemlji; 13,6 % u Federaciji) i Trojkom koju čine socijaldemokratski SDP (9,3 % u zemlji; 15,4 % u Federaciji), bošnjački konzervativni NiP (4,1 % u zemlji; 6,6 % u Federaciji) i liberalna Naša stranka (NS; 2,4 % u zemlji; 3,9 % u Federaciji), izgubila je većinu mandata. Ipak, mogla bi se ponovo okupiti uz SBiH (5,5 % u zemlji; 9,1 % u Federaciji) i druge male stranke, premda ova politička kombinacija u prethodnom mandatu nije bila nimalo uvjerljiva, nego je dovela do zastoja i blokada. Budući da će SNSD u Domu naroda, koji se sastoji od tri kluba s po pet bošnjačkih, srpskih i hrvatskih delegata, u srpskom klubu s tri delegata vjerovatno ponovo imati blokirajuću manjinu i tako moći blokirati djelovanje vlasti, postoje razlozi da se ipak ponovo uključi u vlast. Isto, međutim, vjerovatno važi i za bošnjačku SDA i hrvatski HDZ BiH.
Zato bi, kao od 2019. do 2022, bila moguća i vlast triju vodećih etničkih stranaka koje imaju većinu u oba doma Parlamentarne skupštine BiH – Predstavničkom domu i Domu naroda. To su bošnjačka SDA, srpski SNSD i hrvatski HDZ BiH. Za većinu bi im, međutim, bila potrebna još tri mandata. Zamisliva bi bila i vlast bez hrvatskog HDZ-a BiH, kao od 2001. do 2003. i od 2011. do 2014. u Federaciji. Sve se to već događalo.
Pet stranaka povezanih s Evropskom narodnom strankom (EPP) – bošnjačka SDA (9 mandata), srpski SDS i PDP/PSS (po 2 mandata) te hrvatski HDZ BiH (4 mandata) i HDZ 1990 (1 mandat) – koje su se u junu 2026. zajedničkom izjavom u Sarajevu založile za zajedničku politiku pristupanja EU, mogle bi sa svojih 18 od ukupno 42 mandata, zajedno s drugim partnerima (SDP/5 mandata, SBiH/3 mandata, NiP ili DF/po 2 mandata), formirati proevropsku koaliciju bez srpskog SNSD-a. Kako god bilo: odnosi ostaju neujednačeni i složeni, ali postoji više mogućnosti. Nedostaje jasna većina sposobna za djelovanje koja bi zajednički radila na najvažnijim političkim pitanjima za budućnost zemlje.
U Federaciji BiH dosadašnja koalicija SDP-a, NiP-a, NS-a, NES-a, HDZ-a BiH i HDZ-a 1990, bez SDA, izgubila je većinu i sada ima 48 od 98 mandata. Mogla bi je, međutim, ponovo osigurati uključivanjem SBiH s 9 mandata. Jednako tako, i ovdje bi partneri EPP-a – SDA (32 mandata), HDZ BiH (14 mandata) i izborna koalicija okupljena oko HDZ-a 1990 (3 mandata) – mogli vladati uz još jednog partnera.
U RS-u SNSD (34 mandata) sa svojim koalicijskim partnerima zadržava jasnu većinu od 53 mandata nasuprot opozicionim strankama s 30 mandata. Malo toga govori u prilog špekulacijama da bi SNSD mogao vladati zajedno s izbornom koalicijom Pokret Sigurna Srpska (PSS) mladog gradonačelnika Banje Luke Draška Stanivukovića (33). Izborna koalicija predvođena PDP-om, čiji je predsjednik Stanivuković, u RS-u je s 14,1 % (+3,8 %; 12 mandata) prestigla SDS, koji je osvojio 12,1 % (−2,9 %; 11 mandata). Zbog te izborne koalicije predsjednik Kluba poslanika PDP-a u Narodnoj skupštini i bivši ministar odbrane Igor Crnadak (54) napustio je stranku i osnovao PDP RS, koji je nastupio zajedno s pokretom Za pravdu i red (ZPiR) Nebojše Vukanovića (47). Koalicija je u RS-u osvojila 4,6 % (4 mandata), a na državnom nivou 2,4 % (1 mandat). Na izborima za Predsjedništvo BiH u RS-u Vukanović je osvojio značajnih 17 %. Svojom kandidaturom, međutim, dodatno je umanjio ionako male izglede opozicije za uspjeh na tim izborima.
U deset kantona Federacije BiH, koji imaju vlastite skupštine i vlade, bošnjačka SDA osvojila je 8 dodatnih mandata i sada ima 75 od ukupno 289 mandata u svim kantonima. HDZ BiH dobio je 5 mandata više i sada ih ima 59. Nasuprot tome, HDZ 1990 sa svojom koalicijom izgubio je 4 mandata i ima ih još samo 11. Rast su ostvarili i socijaldemokrati (SDP; +4 = 38) i SBiH (+9 = 19). NiP, konkurent SDA, izgubio je 6 od 20 mandata. Velike gubitke, 7 od 19 mandata, bilježi i DF dosadašnjeg člana Predsjedništva Željka Komšića.

Primjena novih izbornih tehnologija i izlaznost

Nova izborna tehnologija za autentifikaciju birača otiskom prsta i skeniranjem lične karte te za elektronsko prebrojavanje glasova, prvi put primijenjena na svim biračkim mjestima, uprkos pojedinim problemima u cjelini je funkcionirala prilično dobro. Ipak, oko polovine biračkih mjesta zbog tehničkih poteškoća otvoreno je nešto kasnije, pa su mnoga zato i kasnije zatvorena. Izborna tehnologija, međutim, uz jedan izuzetak nije dovela do suštinski drugačijih izbornih rezultata: upadljivo je dodatno znatno smanjenje izlaznosti, koja se, zavisno od izbora, kretala između 39,8 i 46,9 %. Godine 2022. na izborima za Predstavnički dom BiH izlaznost je iznosila 51,5 %, a ovaj put 42,4 %. Uz frustraciju građana, ovdje je vjerovatno djelovala i primjena izborne tehnologije, koja je spriječila višestruko glasanje i dodavanje glasačkih listića. Upitno je, međutim, koliko su podaci o izlaznosti pouzdani. Ako se pretpostavi da je broj registriranih birača veći od 3,3 miliona, uz procjenu od samo oko 2,8 miliona stanovnika, nerealno visok, niska izlaznost u znatnoj se mjeri relativizira. Birački spisak je zastario; u njemu su i dalje evidentirani brojni iseljenici, od kojih, međutim, samo mali broj glasa. Na ranijim izborima uglavnom je glasalo manje od 50.000 birača iz inostranstva. Ovaj put za glasanje iz inostranstva bilo je registrirano oko 48.000 građana. Ako se od stvarnih 2,8 miliona stanovnika odbije 30 % maloljetnika i doda samo 48.000 birača iz inostranstva, broj birača iznosio bi oko 2 miliona, a izlaznost, uz 1.416.262 birača na izborima za Predstavnički dom BiH, oko 70 %, što ne bi bio loš rezultat. To bi političko učešće građana prikazalo u sasvim drugačijem svjetlu.
Uvođenje novih tehnologija, uprkos otporu u zemlji, nametnuo je visoki predstavnik međunarodne zajednice, političar CSU-a Christian Schmidt (69), koji je odstupio krajem juna 2026. Posebno je predsjednik SNSD-a Milorad Dodik (67) oštro polemizirao protiv izbornih tehnologija. Vođene su i ciljane kampanje dezinformiranja protiv nove tehnike. Njome je, međutim, trebalo što je moguće više spriječiti izborne manipulacije na koje se ranije stalno ukazivalo, poput glasanja u ime umrlih ili falsificiranih listića, te ojačati povjerenje u izborni proces. Bez Schmidtove odluke da osigura potrebna sredstva iz javnog budžeta do uvođenja izbornih tehnologija ne bi ni došlo jer nije postojala politička spremnost da se ta sredstva predvide. On je još 2024. „paketom transparentnosti“ osigurao strožija pravila finansiranja stranaka, sprečavanje fiktivnih stranaka i izbornih lista, što nepristrasnije biračke odbore te jačanje nezavisnosti i kontrolnih ovlasti Centralne izborne komisije (CIK).
U cjelini, uvođenje izborne tehnologije dovelo je do različitih problema, ali i do historijski brzih prvih rezultata još na dan izbora i znatno manje pritužbi na fizičko falsificiranje izbora na biračkim mjestima. Manipulacije su se premjestile na utjecanje na birače prije izbora, kupovinom glasova, pritiscima ili zloupotrebom javnog novca u kampanji. Poređenje pojedinačnih biračkih mjesta ili općina s velikim razlikama u izlaznosti između 2022. i 2026. moglo bi, međutim, pružiti precizniji uvid u učinak nove tehnologije.

Transparentnost izbornih rezultata i nevažeći glasovi

Nepouzdana evidencija birača i dug period potreban da izborna komisija objavi privremene službene konačne rezultate, što se do 14. oktobra nije dogodilo, ne doprinose transparentnosti izbornih rezultata. Kao razlozi navode se složen izborni sistem na različitim nivoima, problemi s izbornom tehnologijom i birokratske ispravke zapisnika u pojedinačnim slučajevima. Za sređivanje biračkog spiska bila bi potrebna temeljna revizija evidencija prebivališta.
Osim toga, na stranici izborne komisije nema preglednog i transparentnog prikaza rezultata i raspodjele mandata u parlamentima koji bi omogućio lako stjecanje uvida. Javno dostupne izborne analize na osnovu poslijeizbornih anketa, koje bi pružile detaljnije informacije o ponašanju birača ili prelasku birača između stranaka i slično, gotovo da ne postoje.
Prema podacima izborne komisije od 9. oktobra, pet dana nakon izbora, za Predsjedništvo BiH obrađeno je 98,71 % biračkih mjesta. Od 3.338.785 registriranih birača glasalo je 1.415.978 (42,41 %). Važeća su 1.353.992 listića (95,62 %), dok je 4,38 % (2022: 6,55 %) bilo nevažećih, većinom praznih. Ukupno je bilo 61.997 nevažećih glasova. Poređenja radi: na izborima za Bundestag u Njemačkoj udio nevažećih prvih glasova za kandidate iznosio je samo 0,8 %, a drugih glasova za stranke 0,6 %.
Za izbore za Predstavnički dom BiH dostupni su rezultati sa 98,69 % biračkih mjesta. Glasalo je 1.416.262 građana (42,42 %). Važeće je samo 91,32 % listića, odnosno 1.294.212 glasova; 3,29 % listića je prazno, a 5,39 % nevažeće iz drugih razloga, što ukupno čini 122.969 glasova (8,68 %). I na izborima 2022. oko 8,4 % glasova bilo je nevažeće.
Za izbore za Parlament Federacije BiH registrirano je 2.102.188 birača. Rezultati su dostupni sa 98,77 % biračkih mjesta. Glasalo je 837.550 građana (39,84 %), od kojih je samo 91,50 % glasalo važećim listićem. Nevažećih glasova ima 71.166 (8,50 %).
Za deset kantona Federacije BiH registrirano je 2.055.906 birača, nešto manje nego za parlamentarne izbore u Federaciji. Obrađeno je 98,71 % biračkih mjesta. Uz 821.928 glasačkih listića, izlaznost iznosi 39,98 %. Važeće je 92,19 % listića, a nevažeće 7,81 %, odnosno 64.161 glas.
U RS-u je evidentirano 1.236.597 birača. Obrađeno je 98,12 % biračkih mjesta. Glasala su 579.242 birača (46,84 %), 7 procentnih poena više nego u Federaciji. Udio važećih glasova iznosi 90,85 %. Nevažećih je 52.978 listića (9,15 %).
Na izborima za predsjednika RS-a dostupni su rezultati sa 98,07 % biračkih mjesta. Izlaznost je, uz 579.362 birača, iznosila 46,85 %, a broj nevažećih glasova 27.386 (4,73 %).
Kao objašnjenja za visok udio nevažećih glasova navode se složenost glasanja i glasanja poštom, greške pri korištenju nove izborne tehnologije te namjerno poništavanje listića iz protesta. U prilog tome da složenost postupka na parlamentarnim izborima zaista ima ulogu govori činjenica da je na izborima za Predsjedništvo bilo samo 4,4 % nevažećih glasova, a na različitim parlamentarnim izborima između 7,8 i 9,2 %, dakle približno dvostruko više.

Zaključak

Izbori nisu donijeli signal političkog zaokreta s novim odnosom stranačkih snaga, posebno u srpskom dijelu zemlje. Ipak, postoji mogućnost formiranja nove vlasti koja će odrediti reformske prioritete kako bi zemlja napredovala. Presudni će biti koalicijski pregovori u narednim sedmicama i mjesecima.
Odlučujuće će biti i to hoće li rukovodstvo u srpskom entitetu nakon izbornog uspjeha izabrati pragmatičniji kurs saradnje za dobrobit cijele zemlje ili nastaviti s destruktivnim separatizmom koji u konačnici šteti i napretku RS-a. Ozbiljni politički lideri u RS-u trebali bi biti svjesni da EU uvažava federalizam i supsidijarnost te da bi zajedničko članstvo BiH i Srbije u EU donijelo značajne prednosti i građanima RS-a. Nastavkom nacionalističkog kursa ta se prilika propušta.
Ako se nakon ovih izbora ne iskoristi mogućnost za reformsku politiku, BiH će dodatno zaostati u procesu pristupanja EU i ostati u stagnaciji. Odgovornost je na izabranim političarima.

Privremeni izborni rezultati su uključeni u aneks izvještaja o zemlji u PDF verziji.